Čaj – Šalica zdravlja

Napitak koji je promijenio svijet

Oduvijek zeleni grm čajevac (Camelia sinensis) uspijeva u tropskim i suptropskim predjelima, a najveći su proizvođači Indija, Šri Lanka, Kina, Japan i Rusija. Kad biljka napuni četiri godine, za kišnih dana, bere se lišće čaja te se listovi ostave uvenuti. Nakon toga slijedi obrada valjanjem, sok iz stanica u kontaktu s kisikom fermentira te se dobije crni čaj (način obrade nastao u Kini). Od nefermentiranih listića je zeleni čaj (japanski), a prisutan je i tzv. oolong čaj koji nastaje polufermentacijom i ima karakteristike i crnog i zelenog čaja (nastao na Tajvanu). Najkvalitetniji dio čaja-bulk se strojno reže te se dobije broken tea, dok se od otpadaka dobivenih pri tom postupku spravlja čaj fannings. Vrsta čaja koja uz pupove sadrži i prvo lišće naziva se Orange pekoe, ali riječ ‘’orange’’ nema veze s narančama, kako se laički često misli, već od nizozemskog pojma ‘’oranien’’-kraljevski i kineskog ‘’pekoe’’-bijele pahuljice.

Djelovanje i sastav čaja

Po drevnom kineskom vjerovanju čaj ima najmanje 20 dobrih svojstava: oslobađa mozak, čisti krv, sprječava ružne snove, bistri vid, uklanja tugu, čini čovjeka brzim i hrabrim, poboljšava pamćenje… Čaj sadrži dosta vitamina, najviše C te B1 i B2. Crni i zeleni čaj sadrže kofein u koncentraciji 30% manjoj nego u kavi. Kofein iz kave oslobađa se u želucu i dostiže vrhunac koncentracije u krvi za 5-10 minuta, dok isti iz čaja postiže vrhunac djelovanja za 40 minuta, jer se razgrađuje u crijevnom soku. Ovdje bi bilo dobro razlučiti i staru dvojbu – kofein ili tein, koja često stvara nedoumice. Riječ je o sinonimima, pojam tein je stariji, ali je zamijenjen izrazom kofein kada je isti psihostimulans pronađen i u kavi. Uz izvrstan, osvježavajući okus zeleni čaj smanjuje prekomjerenu količinu kiseline u želucu, djeluje antioksidativno, preventivno kod ateroskleroze te sprječava visok krvni tlak.

Povijest čaja

Prema predaji, Šeng Nung, kineski vladar, znanstvenik i zaštitnik umjetnosti djelovao je u trećem tisućljeću prije Krista. Jedna od njegovih naprednih uredbi bila je i obaveza prokuhavanja vode iz higijenskih razloga. Za jednog ljetnog dana 2737. godine prije Krista u kipuću vodu upalo je nekoliko suhih listova s obližnjeg grma. Okus i svojstva dobivene tekućine oduševili su vladara, ostalo je povijest. Čaj se brzo uvukao u svaku poru kineskog društva, da bi Lu Yu oko 800. god. napisao prvu knjigu o čaju – Ča Čing. Kako je kao dijete boravio u budističkom samostanu, u ovom djelu koje sažima tradicionalne kineske načine priprave čaja, vidljiv je utjecaj Zen budističke filozofije. I Japan je upoznao sjeme čaja preko budističkih misionara, gdje je spravljanje istog uzdignuto na umjetničku formu kroz japansku čajnu ceremoniju (‘’Ča-no-ju’’ ili ‘’Vruća voda za čaj’’). Najvažniji princip ove kompleksne ceremonije je da bude provedena u najsavršenijem, najuljudnijem, najgracioznijem i najšarmantnijem mogućem maniru. Odnos Japanaca prema čaju najbolje odražava izraz ‘’čovjek bez čaja u sebi’’, što će reći bez duha, osjećaja. U priči o čaju ne može se ne spomenuti ‘’Istočnoindijska kompanija’’, koja je ujedinjenjem s britanskom ‘’John Company’’ u 17. stoljeću posjedovala jedan od najvećih monopola u povijesti, a moć joj se ponajviše zasnivala na trgovini čajem. Trgovina čajem postala je toliko utjecajnom i bitnom da je razvila vlastiti jezik tzv. ‘’Pidgin English’’- nastao kombinacijom engleskih, portugalskih i indijskih izraza, a sve u kineskom izgovoru.

Neki pojmovi su našli mjesto i u modernom engleskom jeziku te u internacionalnoj komunikaciji, navest ćemo samo neke: ‘’mandarin’’ (Port. ‘’mandar’’ – naručiti): sud ovlašten od vladara za trgovinu čajem, -’’cash’’ (Port. ‘’caixa’’ – kutija za novac): valuta za trgovinu čajem, ‘’caddy’’ (kineska mjera za masu jedne funte): standardno pakiranje kod trgovine čajem. U najveću državu svijeta, sjeme čaja dolazi 1618. godine preko kineskog ambasadora u Moskvi koji s njim upoznaje cara Alekseja 1. S vremenom je ruski običaj postao piti jako zaslađeni čaj iz čaša sa srebrnom drškom, kao i dodavati mu med i džem od jagode. Danas nema ruskog doma bez karakterističnog, srebrnog čajnika-samovara. Na Novi kontinent čaj stiže preko nizozemskog guvernera New Amsterdama (današnjeg New Yorka), Petera Stuyvesanta 1650. godine. U povijesti SAD-a ostala je zabilježena tzv. ‘’Bostonska čajanka’’ koja se smatra početkom američkog rata za nezavisnost. Naime, američki su rodoljubi 1773. godine, prevrnuli kompletan tovar nekoliko engleskih brodova sa čajem u bostonskoj luci, kao odgovor na britansko drsko povećanje poreza na čaj.

Jeste li znali?

Prvi EUropljanin koji je probao čaj bio je Gaspar de Cruz, portugalski svećenik koji je djelovao u Japanu, nije potrebno ni spominjati kako ga je oduševio. Početkom 17. stoljeća čaj prvi put stiže u Evropu, u Nizozemsku, gdje mu se počinje dodavati mlijeko, da bi ga nekoliko desetljeća poslije upoznali Englezi.

Amerikanci su zaslužni i za popularizaciju čaja u rashlađenom obliku, te čaja u vrećici kojeg je patentirao Thomas J. Lipton. Danas su vrećice, zbog praktičnosti, najrašireniji oblik potrošnje čaja, iako prevelikim usitnjavanjem on gubi dio ljekovitih svojstava (ovo vrijedi kako za čajevac, tako i za čaj u širem smislu, odnosno ljekovito bilje – kamilicu, lipu, kadulju…).

Ledeni čaj nastaje na Svjetskom sajmu u St. Louisu 1904. Jedan plantažer čaja skuhao je velike količine istog za potrebe prezentacije, a kako je vladala ljetna vrućina nije se našlo puno odvažnih pojedinaca za konzumaciju toplog napitka. Očajni poduzetnik pokušao je sa dodavanjem velike količine leda, što je rezultiralo fascinantnim odazivom i legenda je rođena. Ledeni čaj ostao je do danas broj jedan u SAD-u, a u novije vrijeme popularan je i širom svijeta. Ovu priču završavam, kako i dolikuje, gutljajem crnog čaja, a taj užitak preporučam i vama.

 

piše: Vjekoslav Ćavar, mr. pharm.

Iz Biofarmovog Laboratorija